BIO SAM PLAĆENI EKONOMSKI UBICA
BIO SAM PLAĆENI EKONOMSKI UBICA
Prvo otkrivamo resurse države, sledi zajam,
dugovi, i preuzimanje!
U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspeha, agenti –
šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje
ekonomske ubice nisu uspele da podmite
Džon Perkins, autor knjige „Priznanje jednog plaćenog ekonomskog
ubice“!
Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg sveta koje
imaju resurse za koje su zainteresovane američke korporacije (uzmimo primer
nafte), zatim tim zemljama Svetska banka ili njoj slične institucije
dozvoljavaju ogromne pozajmice.
Ali, novac ne ide direktno u tu zemlju. On pre ide stranim
kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili preduzimaju
druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Zemlja, naravno,
završava tako što upada u ogroman dug koji ne može da izmiri.
Tada mi ekonomski plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i kažemo: „S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu, po niskim cenama, našim naftnim kompanijama.
Tada mi ekonomski plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i kažemo: „S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu, po niskim cenama, našim naftnim kompanijama.
U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspeha, agenti –
šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje
ekonomske ubice nisu uspele da podmite. To se meni dogodilo u Panami i Omar
Torijos je bio ubijen kao rezultat toga.
Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s
Irakom.
Međunarodni ekonomski odnosi su takvi da, dobrim delom, određuju
sudbinu međunarodnih odnosa u celini, naročito zato što je sve izraženija bolna
podela na razvijene zemlje i na zemlje u razvoju, na one koji mogu sve i na one
koji ne mogu ništa.
Mračna strana svetske ekonomije postaje očigledna sada kada
političko pozicioniranje jedne slabe države u međunarodnom institucionalnom
sistemu postaje sve više zavisno od privredne podobnosti te iste države,
odnosno od njene bezuslovne otvorenosti za ulazak stranog kapitala. Na taj
način, bogati će postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
U senci priče o ulaganju „u razvoj nerazvijenih“ krije se druga
priča, prilično surova u svojoj suštini, iskren prikaz stvarnosti koji daje
čovek, nekadašnji najuspešniji Economic Hit Man (EHM), odnosno ekonomski
plaćeni ubica. Džon Perkins je sumirao svoje bogato
profesionalno iskustvo u džungli privredne globalizacije, period u kome je u ime
korporatokratije i profita najmoćnijih doveo mnoge zemlje u razvoju na rub
ekonomske propasti a time i do početka kraja njihovog političkog života.
Na osnovu svega toga napisao je i objavio 2004. godine fascinantnu
knjigu „Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubice“, koja i dan-danas
uzbuđuje javnost širom sveta. Džon Perkins završio je studije
za rukovodioce kompanija na Univerzitetu u Bostonu i vrlo brzo je postao
zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvesnim političko-privrednim
strukturama, kao što su Nacionalna agencija za bezbednost (NSA) i MAIN, mala
kompanija koja je bila konsultant Svetske banke, oko investicionog programa za
zemlje Trećeg sveta.
Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta ex officio, ekonomski
plaćeni ubicakoji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo
godina opstao u srži sofisticiranih privrednih manipulacija na međunarodnom
nivou.
Perkins u svojoj knjizi primećuje sledeće: „U zemljama kao što su
Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji.
U Vašingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Delujemo
skromno i prosečno. Posećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovedamo
altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će doneti naši
humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo
tabelama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo
predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno.
Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni.
Tako funkcioniše ovaj svet.“ Taj njegov svet uključuje i Međunarodni
monetarni fond i Svetsku banku, koji su i te kako odigrali značaju ulogu u
„novom ekonomskom porobljavanju sveta“ i zato Džon Perkins veruje da samo
jedinstven odgovor ugroženih zemalja u razvoju može razbiti obruč te nove
svetske imperije bez milosti. Nekadašnji ekonomik hitmen, Džon Perkins, bez
straha od revanšizma „šakala koji su u službi privredne mafije“ i sa
zadovoljstvom probuđene savesti, pokušava da nam pokaže da stvari nisu uvek
onakve kakvima se čine i da vredi se boriti za bolji svet, za svet bez globalne
prevare, korupcije, ucene i brutalnosti.
Gospodine Perkins, Vi ste napisali knjigu „Priznanje jednog
ekonomskog plaćenog ubice„, koja je izazvala i još uvek izaziva burne reakcije
širom sveta, iako je to, zapravo, samo istinita priča o poslu kojim ste se
nekada bavili. Možete li da nam objasnite ko su ekonomske plaćene ubice i šta
je njihov zadatak?
Mi primarno stvaramo globalnu imperiju bez sile. Najvažniji
zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg sveta
koje imaju resurse za koje su zainteresovane strane korporacije (uzmimo primer
nafte), zatim tim zemljama Svetska banka ili njoj slične institucije
dozvoljavaju ogromne pozajmice. Ali, novac ne ide direktno u tu zemlju. On pre
ide američkim kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili
preduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Od toga
imaju koristi lokalne bogataške familije jednako koliko i američke korporacije,
ali to ne pomaže i većini populacije, koja je suviše siromašna da koristi
struju, nije obučena dovoljno da radi u novoj industriji i koja faktički ostaje
da živi van tog ekonomskog sistema.
Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne
može da izmiri. Tada mi ekonomski plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i
kažemo: „S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od
čega živite – prodajte vašu naftu, po niskim cenama, našim naftnim kompanijama.
Ili nas podržite svojim glasovima u UN – u ili pošaljite svoje trupe da podrže
naše u Iraku.“ U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspeha, agenti –
šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje
ekonomske ubice nisu uspele da podmite.
Kako ste Vi postali jedan od njih, ekonomski plaćeni ubica?
Regrutovala me je Nacionalna agencija za bezbednost (NSA) a
završio sam radeći kao rukovodeći ekonomista u privatnoj konsultantskoj firmi,
gde sam bio obučavan kao ekonomski plaćeni ubica. Danas ekonomske ubice i
šakali obično rade za privatne kompanije a ne direktno za NSA ili CIA.
Na koji način su, po Vašem mišljenju, Međunarodni monetarni fond i
Svetska banka učestvovali u izgradnji te korporatokratije u zemljama u razvoju
i koje su posledice tog njihovog delovanja tamo?
Već sam pomenuo na koji način Svetska banka i njene sestrinske
organizacije funkcionišu u čitavoj ovoj priči ali treba dodati da, jednom kada
se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu finansijsku pomoć.
U izvesnom smislu, to je smanjenje dugovanja ali tek onda kada se država ili
države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i da
privatizuju javni sektor. Posledica toga je da te države potpadaju pod tu
svetsku imperiju.
Da li možete da nam kažete da li je moguće da se zemlje u procesu
tranzicije (na primer – Srbija) izbore s negativnim posledicama ekonomske
globalizacije?
Da, moguće je. Nikada nisam radio u Srbiji i ne poznajem specifičnosti
vaše situacije konkretno, tako da ne mogu ni da predložim neki jasan plan. U
svakom slučaju, najvažnija stvar je da se ne prihvati ideja da vi morate nekome
da robujete. U kooperaciji s drugim zemljama, koliko je moguće širom sveta, od
Afrike, preko Latinske Amerike, do Evrope i Azije, treba odbiti ulazak u nove
dugove ili preuzimanje plaćanja starih dugova koje su napravili neki bivši
lideri, korumpirani od strane ekonomskih ubica. Tek ako svi zajedno i složno
ustanete i pobunite se, možete da se nadate uspehu.
(Sandra Maksimović – Geopolitika)
Kako MMF i Svjetska banka dovode države u dužničko
ropstvo
0 коментара:
Постави коментар