ХОЛОГРАФСКА БИОФИЗИКА
ХОЛОГРАФСКА
БИОФИЗИКА
ДРАГИ ПРИЈАТЕЉИ ИСТИНЕ И ЗДРАВОГ РАЗУМА,
РАЗНИ БИОЛОШКИ РИТМОВИ НЕОСПОРНО УТИЧУ НА НАШЕ ИНТЕРНЕ И ЕКСТЕРНЕ
КОМУНИКАЦИЈЕ, ТАКО ДА СЕ НЕ МОЖЕ ОДБАЦИТИ ПОСТОЈАЊЕ МЕНТАЛНИХ, АСТРАЛНИХ, ЕТЕРИЧКИХ И ДРУГИХ КОСМИЧКИХ ПОЉА И ЊИХОВ УТИЦАЈ
НА РАД НАШЕГ ОРГАНА ЗА МИШЉЕЊЕ,
НА НАШ ОРГАНИЗАМ И НА НАШЕ ПОНАШАЊЕ,
ЗДРАВЉЕ, И СУДБИНУ. НЕШТО О ТОМЕ МОЖЕТЕ ПРОЧИТАТИ У ТРЕЋЕМ ОКУ БРОЈ 584 ИЗ ПЕРА МИОДРАГА РАДОЈЧИНА ИЛИ ПРЕКО
ЛИНКА КОЈИ СЛЕДИ....
ОВА ДРЕВНА КОСМИЧКА САЗНАЊА ПОНИВО ОТКРИВАМО И
ТРУДИМО СЕ ДА ИХ КОРИСНО ПРИМЕНИМО, АЛИ ТАКО НЕ МИСЛЕ СВИ САПИЈЕНСИ И ЗБОГ ТОГА
ПЛАЋАМО СКУПО НАШУ СУДБИНУ.....УПОЗНАЈТЕ ОВУ МАТЕРИЈУ И УЖИВАЈТЕ СА СВОЈИМ
ПРИЈАТЕЉИМА......
МАЈ 2012, УМ – УДРУЖЕНА МИСАО ИЛИ УЧИМО ДА МИСЛИМО
TREĆE OKO Broj 584
Kosmička muzika ćelija
Piše Miodrag Radojčin
Genetičari veruju da je razvoj svakog živog bića, uključujući
i čoveka, od momenta začeća programiran informacijama koje su „zapisane“ u
hromozomima. Ostaje samo da se divimo prirodi kako je takvu ogromnu količinu
informacija uspela da stavi u jedro ćelije, koje je teško videti čak i pod
mikroskopom. Kako je to moguće?
Petar Petrovič Garjajev, doktor biologije, akademik
Medicinsko-tehničke akademije nauka Rusije, koji je veći deo svog naučnog rada
proveo u ruskim institutima dok na poziv kanadskih kolega nije otišao u
Toronto, smatra da ima odgovor na to pitanje.
On tvrdi da postoji samo jedno objašnjenje, a to je da se
zapis informacije dešava na talasnom nivou, elektromagnetnim i zvučnim
emisijama. Na tom principu osnovao je novi naučni pravac, „talasnu genetiku“.
Pretpostavku je dokazao eksperimentima.
„Ispostavilo se da je naš molekul DNK antena, jer sadrži
atome metala koji služe kao neka vrsta antene usmerene prema kosmosu, odakle
primaju neke upravljačke kosmičke informacije“, tvrdi akademik Garjajev.
„Molekul DNK u vodenom rastvoru ima kontinuiran zvuk, on emituje neki zvuk. On
proizvodi složenu melodiju sa muzičkim izrazima koji se ponavljaju. Dobro
zvuči, melodija je interesantna i to je sam po sebi zanimljiv fenomen. Ali,
kada sam ga ozračio ultrazvukom, umesto složene melodije ostala je samo jedna
usamljena nota“.
Do čega dolazi kada se prekine „zvučna veza“ sa kosmosom,
doktor Garjajev ilustruje sledećim eksperimentom:
„Postoji jednostavan eksperiment sa ikrom žabe kada se stavi
u komoru od 80 odsto nikla i gvožđa, gde postoje svi uslovi za normalan razvoj
ćelije sa jednim izuzetkom – da je spoljašnje elektromagnetno okruženje
izuzetno smanjeno i iskrivljeno. U tom nenormalnom elektromagnetnom okruženju
takvi embrioni, takva jaja pretvaraju se u čudovišta i niko od njih i ne dođe
do stadijuma žabe. Dakle, nama je apsolutno neophodno spoljašnje
elektromagnetno okruženje. Ono stvara svojevrsni talasni metabolizam, talasnu
regulaciju koja dolazi iz kosmosa“, tvrdi Garjajev.
ZAŠTO BAŠ ČETRDESET DANA
Ruski akademik dokazuje da DNK generiše radio talase i
laserske zrake koji grade informacione holograme. Na taj način ćelije embriona,
primivši talasnu informaciju, stvaraju neku vrstu skice koja pokazuje gde i
kako treba da rastu noge, oči, nos i drugo.
„Stvar je u tome da je naš hromozomni aparat, ne samo naš
nego i bilo kog organizma, između ostalog struktura koja emituje svetlost,
svetlost različitih talasnih dužina. Počinje od plave a završava se crvenom, i
dalje po talasnoj dužini. I ne emituje samo svetlost nego lasersku svetlost, to
jest koherentnu svetlost. Sarađivao sam sa veoma velikim fizičarima, i mi smo
prvi pokazali da DNK može da radi kao laser. Eksperimentalno smo dokazali
takozvanu „superluminescenciju“. Postavlja se pitanje: Šta će laser u DNK?
Zašto ima koherentne svetlosti? Postoje primeri da bakterije svetle. Ribe
svetle, alge svetle. Truleći panj takođe svetli. Ali to nije koherentna
svetlost. Tu je drugi proces svetljenja. Postoji posebna svetlost, laserska
svetlost. Ovo je upravo momenat koji je izuzetno važan zato što nas vraća nazad
na holografiju, jer laserska svetlost može da čita strogo definisanu
informaciju sa strogo definisanih holograma. I ona ne treba da čita naše
hromozome kao registar sličica kojih je na milijarde, nego u delovima. Jer, ako
se svi pročitaju odjednom, biće nered. To je diferencijalno očitavanje
informacija“, kazuje Petar Garjajev.
Naučnik je došao do još jednog začuđujućeg otkrića.
Pokušavajući da shvati šta zapravo upravlja izgradnjom složenih bioloških sistema,
uzeo je DNK iz zubne žlezde teleta. Ona je stavljena u spektrometar i
osvetljena snopom crvene laserske svetlosti.
„Kada sam uklonio molekul DNK iz laserskog snopa i laserskim
zrakom osvetlio prazan prostor, on se ponašao kao da je molekul DNK i dalje
prisutan. Video sam fantomski DNK, ali ne apsolutno identičan, naravno. Bio je
manji signal, ali opšti karakter bio je upravo takav kao da je molekul DNK
prisutan, iako ga u tom eksprimentu nije bilo“.
Eksperimentatori su tom prilikom zaključili da je u pitanju
neispravan uređaj, ali Garjajev je, nastavljajući eksperiment sa ćelijskim
jedrom na drugim institutima, uočio istu pojavu! Spektrometar, za koji su
naučnici mislili da je neispravan, registrovao je „fantome“ tokom 40 dana.
„Nije isključeno da je on i posle tog perioda bio tu. Samo za
njegovu registraciju nisu stvoreni još uvek ultrasenzitivni uređaji. U
principu, fantom nije samo naučni termin. Svako od nas je čuo za fantom bola
kada se ljudi, na primer, sa amputiranim nogama žale na bolove u nedostajućem
udu - to je upravo energetski fantom koji se oglasio. U medicini postoje
slučajevi da, kada dođe vreme očekivanog porođaja kod žena koje su imale
abortus, one osećaju kontrakcije. Moguće da je ovo pojava fantoma fetusa koji
je sličan fantomu DNK. Kada nakon raspada talasnog okvira fantoma ostaje
njegova tanka ljuska. Ali kako se oni ponašaju, to niko još ne zna“, kaže Petar
Garjajev.
Svakako, u prilog ovom otkriću treba se setiti Kirlijanove
fotografije na kojoj se pojavljuju odsečeni i uklonjeni delovi lista, a pitanje
je da li je samo koincidencija narodno verovanje da se duh pokojnika 40 dana
zadržava posle smrti, ili da upravo toliko Tibetanci umrlom čitaju „Tibetansku
knjigu mrtvih“ sa uputstvima kako da se ponaša na onom svetu!
FOTONI NAS DRŽE NA OKUPU
Naš organizam je moguće predstaviti kao veliko ćelijsko
društvo koje se sastoji od stotine i stotine milijardi ćelija. Svaka od njih
razmenjuje sa susednom podatke o svom stanju. Kako se upravlja takvim društvom?
„Najverovatnije nervnim sistemom“, kaže akademik Garjajev.
„Ali, nervni procesi se prostiru veoma malom brzinom, od 8-10 metara u sekundi,
što nije dovoljno da ćelijsko društvo normalno funkcioniše. Čak ni brzina
svetlosti nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija i donela im sve
informacije. U suprotnom, naš razvoj bi ostao na nivou bakterije, gde nema
potrebe da se prenosi informacija između ćelija, jer je kod bakterije samo
jedna ćelija. U našem organizmu informacije za sve ćelije treba da se razmene
između njih trenutno. Na koji način se rešava problem takve ultra brze
komunikacije?“
Petar Garjajev i kolege su napravili prvo teorijski, a zatim
i eksperimentalni rad, koji ih je uputio na ideju da ćelijski kontinuum
razmenjuje informacije beskonačno velikom brzinom. Svoj rad naučnici su
zasnovali na svojstvu koje su predvideli Ajnštajn i njegovi učenici, Boris
Podolski i Natan Rosen, 1935. godine. Oni su tada zaključili da ako se dva
fotona u povezanom stanju razlete, i jedan od njih promeni parametre, na
primer, naleti na nešto, on nestaje, a njegova informacija se trenutno prenosi
na drugi foton. Jedan foton postaje drugi. Kasnije, ovo kvantno svojstvo je
nazvano teleportacija. Godine 1997. austrijski naučnici su eksperimentalno
dokazali da se foton može teleportovati, odnosno trenutno prenositi sa jednog
mesta na drugo, uz očuvanje informacije.
„Oni su veoma jasno pokazali da foton može da se teleportuje,
a naša DNK, naši hromozimi, rade na principu fotona. To znači da naše ćelije
komuniciraju jedna sa drugom beskonačnom brzinom. Ukratko, koncept vremena tamo
nestaje, informacija je trenutno poznata. Dakle, ćelije međusobno znaju sve
odjednom. Zbog činjenice da ovu informaciju prenose fotoni, a fotoni su
povezani među sobom, nalaze se u upletenom stanju. I ovaj pojam upletenosti je
ključ da se objasni takva trenutna komunikacija u našem organizmu. To dovodi do
potpuno drugačijeg razumevanja osnove biologije, razumevanja genetskog aparata,
funkcionisanja živih sistema. Da bi ćelije radile tako da naš organizam
funkcioniše normalno, naša ćelijska jedra ponašaju se kao bio-računar.
Paralelno s tim postavlja se pitanje: A nervni sistem čemu služi? On takođe
prenosi informacije u većim delovima između organa ćelija i tkiva. Dakle, tu ne
postoji kontradikcija“, tvrdi profesor Garjajev.
MOLITVA JAČA OD RADIJACIJE
Profesor Garjajev i njegov saradnik, magistar
fizičko-matematičkih nauka Andrej Aleksandrovič Berjozin, hteli su da pobliže
ispitaju uticaj ultrazvuka na DNK. Umesto „simfonije života“, nakon delovanja
ultrazvučnim aparatom, kako je već navedeno, dobili su samo jednu prodornu
notu. Opseg do nekoliko stotina herca u kojem su molekuli DNK pre delovanja
generatora ispuštali zvuke, sveo se na jednu frekvenciju od deset herca!
„Molekuli su doživeli snažan stres posle koga su dugo
dolazili sebi i dalja istraživanja su pokazala da se tokom ultrazvučnog
zračenja dvostruke spirale DNK raspliću i čak kidaju – kao što se dešava
prilikom snažnog zagrevanja tih molekula. Ti eksperimenti pokazuju da ultrazvuk
izaziva ne samo mehanička oštećenja, nego i izobličenja polja DNK. To znači da
u naslednom programu može doći do prekida: izobličena polja će formirati
oštećena tkiva i iz njih se ne može razviti zdrav organizam“, tvrdi akademik
Garjajev, koji je zbog takvog stava veliki protivnik primene ultrazvučne
dijagnostike, koja se inače smatra neškodljivom.
„Naša istraživanja su pokazala da ultrazvuk može biti
izuzetno štetan za žive sisteme. Strašno je čak i pomisliti na to da sličan
efekat nastaje u ljudskim ćelijama posle dijagnostike ultrazvukom. Nije čudo
što se u savremenim klinikama rađa toliko mnogo bolesne i nakazne dece –
ultrazvuk je mogao da izobiliči njihov talasni genom! A kada odraslim ljudima
ultrazvukom pregledaju bolesne organe, njih je onda teško lečiti“.
Nasuprot ovome, doktor Garjajev se sa grupom ruskih naučnika
bacio na posao da dokaže blagotvoran uticaj druge vrste talasa –
elektromagnetskih koji su bazirani na akustičkim vibracijama ljudskog govora.
Ne običnog, nego ritmičnog, upućenog kao pozitivna energija, dakle molitvama!
Pokušali su sa zrnima pšenice i ječma koja su dobila doze zračenja od dve do
deset hiljada rendgena, kada se činilo da su zrna već mrtva. Kao rezultat
upućenih vibracija u zrnima su formirani talasni „skeleti“ zdravih hromozoma,
na kojima su se pokidani hromozomi obnavljali!
„Mi smo tu sposobnost probudili u zrnima pšenice i ječma, ali
se ona i kod ljudi može obnoviti. Ma koliko ćelija da ugine, umesto njih će se
uvek stvarati nove. Takvom čoveku nikakvo zračenje ne može nauditi, pa ni
ultrazvučno“, smatra ruski akademik, ne odbacujući hiljadugodišnja iskustva
religije u obnavljanju zdravlja i blagotvornog delovanja molitvi na dušu i
telo.
0 коментара:
Постави коментар